Društvene mreže u svojim pravilima korišćenja jasno navode da deca mlađa od 13 godina ne bi trebalo da imaju samostalne profile, sa ciljem zaštite njihove privatnosti i bezbednosti. Ipak, u praksi se ovo pravilo često zanemaruje, pa sve više dece već u najranijem školskom uzrastu koristi društvene mreže, neretko bez znanja roditelja. Ovakva pojava postaje sve učestalija i nosi brojne rizike koje deca ne umeju da prepoznaju.

Deca mlađa od 13 godina još uvek nemaju dovoljno razvijene kognitivne i emocionalne kapacitete da razumeju posledice svog ponašanja u digitalnom prostoru. Ona često ne prave razliku između privatnog i javnog, niti shvataju da jednom objavljen sadržaj može ostati trajno dostupan. Nedostatak iskustva i kritičkog razmišljanja čini ih posebno ranjivima na manipulaciju, obmane i različite oblike onlajn nasilja.

Društvene mreže predstavljaju okruženje u kojem su deca izložena neprimerenim sadržajima, govoru mržnje, vršnjačkom nasilju i pritiscima da se uklope u nerealne standarde. Kontakt sa nepoznatim osobama može dovesti do ozbiljnih bezbednosnih rizika, jer deca često nisu u stanju da prepoznaju zlonamerne namere. Pored toga, deca mogu nesvesno deliti lične podatke, fotografije ili informacije koje se kasnije mogu zloupotrebiti.

Iako deca često brzo savladavaju tehničke aspekte korišćenja aplikacija, to ne znači da znaju kako da ih koriste odgovorno i bezbedno. Mnoga deca ne razumeju značaj podešavanja privatnosti, niti posledice prekomernog deljenja sadržaja. Čest je i lažan osećaj kontrole, odnosno uverenje da se sve što se dešava na njihovom profilu može lako upravljati ili obrisati.

Poseban problem predstavlja mogućnost razvijanja zavisničkog ponašanja. Stalna potreba za pažnjom, lajkovima i potvrdom drugih može negativno uticati na samopouzdanje deteta i dovesti do povlačenja iz realnog sveta. Deca mogu razviti nerealnu sliku o sebi i drugima, stvarajući virtuelni identitet koji nije u skladu sa stvarnim životom. Dugotrajna izloženost idealizovanim prikazima života može izazvati osećaj nezadovoljstva, manje vrednosti i emocionalne nesigurnosti.

Zaključak

Iako društvene mreže mogu imati i pozitivne aspekte, one nisu prilagođene razvojnim potrebama dece mlađe od 13 godina. Samo postojanje pravila o starosnoj granici nije dovoljno ukoliko izostane aktivna uloga roditelja i obrazovnih institucija. Neophodno je da roditelji budu informisani, uključeni i spremni da razgovaraju sa decom o rizicima i odgovornom ponašanju na internetu. Edukacija i postepeno uvođenje dece u digitalni svet ključni su koraci ka njihovoj bezbednosti i zaštiti dece od potencijalnih opasnosti digitalnog doba.