AI čet-botovi su programi zasnovani na veštačkoj inteligenciji koji razgovaraju sa ljudima. Postavljaju pitanja, odgovaraju i koriste topao jezik, pa često deluje kao da nas zaista razumeju. Tinejdžerima to može delovati kao savršen sagovornik – uvek je tu, ne osuđuje i deluje kao prijatelj.

Ali važno je da znaš jednu stvar: sa druge strane nije čovek, već program.

Čet-botove možeš sresti u aplikacijama, igricama, na društvenim mrežama ili u raznim alatima za učenje. Ponekad je jasno označeno da je u pitanju veštačka inteligencija, ali nekad nije. Zbog toga mnogi mladi misle da razgovaraju sa nekim ko ih stvarno razume.

Iako bot može da napiše „razumem kako se osećaš“ ili „uvek sam tu za tebe“, istina je da on ništa ne oseća. On samo reaguje na osnovu programa i podataka.

Problem je što neka deca botovima poveravaju stvari koje ne govore nikome – strahove, probleme ili lične informacije. Sve što napišeš može ostati zabeleženo i koristiti se za analizu ili unapređivanje sistema.

Još jedna opasnost je što bot može stvoriti osećaj da ti je „tajni prijatelj“. Zbog toga neki mladi počinju manje da razgovaraju sa porodicom i pravim prijateljima, što može dovesti do osećaja usamljenosti.

Zato je važno da zapamtiš: veštačka inteligencija može biti koristan alat, ali nije prijatelj i ne može zameniti razgovor sa stvarnim ljudima.

Kada imaš problem, pitanje ili težak dan – najbolje je da razgovaraš sa roditeljem, nastavnikom ili nekom odraslom osobom od poverenja. Jer iza ekrana možda jeste program, ali posledice onoga što se dešava na internetu uvek su stvarne.